Poslije jedne takve objave prijateljica mi je sugerisala da probam da napišem knjigu. I to veče je prosto nešto kliknulo i krenula sam” – rekla je Stanislava Janjanin Njegovan – autorica romana Četverac bez kormilara i Budi moje sklonište od tuge.

PRENOŠENJE EMOCIJA NA PAPIR

Naša je sugovornica imala teško razdoblje, a pisanje joj je pomoglo ublažiti bol.

“Od malena sam svaku svoju emociju prenosila na papir. Nisam to smatrala nekim svojim talentom, to je prosto bila moja terapija i nešto bez čega nisam mogla. Pisanje, čitanje i ja smo jedna cjelina. Na Facebook-u sam ponekad pisala nešto o tati koji je izgubio bitku sa opakom bolešću” – otkrila je Stanislava.

View this post on Instagram

Rekli su nećeš uspjeti, a ja sam sanjala… Rekli su ne vrijediš, nisam im vjerovala… Bili su mala skupina (ne) ljudi, većina je bila na strani ostvarenja sna jedne djevojčice sa knjigama. Prepoznali iskru u pogledu svaki put kada bih se moj pogled zaustavio na štandu uličnog prodavca knjiga. A knjižare i biblioteke su bili najljepši restorani u kojima sam hranila dušu. Ekonomski tehničar, a ti bi pisac da budeš. Bez fakultetske diplome, domaćica, majka i supruga. Jesam, sve sam to. I ponosim se time. Život ne se ne uči u školi, život se životom uči. Talenat je nešto s čime se rodimo, samo ga moramo njegovati i graditi. Jedna djevojčica je voljela knjige, priznaje vam… ona nije sanjala da napiše knjigu, da bude pisac. Možda se nije usudila pomisliti da je moguće. Ali žena ostvarena i zrela žena je poželjela da svoje misli prenese i ukoriči, da ljubiteljima knjige podari more emocija, i kad je plima dobra i kad je uzburkano more, kad su jesenje kiše i kada snijeg veje. Kada se voli, ali i kad boli. Zašto vam sve ovo pišem?Danas sam potpisala jedan od (sigurna sam najvažnijih ugovora u životu), sem onog prvog bračnog ugovora 😄. Ja sam danas srećna, ostvarena žena. Danas sam ja, ja…. Danas nazdravljam sebi, danas Stanislavi kažem bravo. Danas kažem hvala @promotiv. Hvala divnim ljudima koje sam upoznala na samom početku naše pustolovine. Danas moja @Vanja Bursać Popivić i ja krećemo u avanturu zvanu pisanje sa divnom ekipom na čelu @promotiva, sa našom Duskom Peric i ostalim divnim ljudima. Hvala i @Radio Krug, hvala mojoj Violeti Aleksic…. Hvala vam ljudi na ostvarenju sna. #snoviodtinte #pisac #hvalatiživote

A post shared by Stanislava Janjanin Njegovan (@stanislava_njegovan) on

PISANJE IMA MOĆ
Bio je dovoljan samo jedan tekst iz kojeg se rodila knjiga.

“Poslije jedne takve objave prijateljica mi je sugerisala da probam da napišem knjigu. I to veče je prosto nešto kliknulo i krenula sam. Sad da me pitate ne bih vam znala reći ni kako se stvorila ideja da napišem baš „Četverac bez kormilara”, ni sam tok knjige…prosto sam krenula da pišem a redovi su se sami nizali. Naslov svake moje knjige dođe tek na kraju. Jer nisam neko ko prvo smisli naziv pa onda piše. Ja prosto nikad nemam
plan ni ideju…samo krenem da pišem i prepustim se”
– objašnjava Stanislava.

View this post on Instagram

DANKA Snovi o medicini raspršili su se na samom početku, snovi o novinarstvu takođe. Upisa i završi poslovno-pravni smjer srednje škole.Ostade na tome, na završenoj srednjoj školi, bez fakulteta, u oblasti u kojoj se nikad vidjela nije. "Zaljubih se ja", priča im… "I nekako sve zanemarih sem ljubavi i dečka, vječitog uplaćenog dječaka, skrivenog iza ženskih skuta. Bješe to ta neka ovisnička ljubav u kojoj sem jedno drugog, ne vidjesmo ništa više. Burna veza puna bespotrebnih svađa oko gluposti i sitnica, zbog kašnjenja, društva, zbog ovog ili onog. Vječiti razlozi za kraj i beskonačno onih riječi "do kraja života zajedno". I to, do kraja života zajedno, pobijedi….. Četverac bez kormilara Danka, Maša, Ema i Nina…četiri različite žene, a u stvari  metaforički jedna žena u različitim uslovima života i različitim periodima i okolnostima….  I ne samo žene tu su različiti tipovi muškaraca ili oni koji su se kraj posebne osobe osjećali posebno i preobražavali se. Čitajući ovu knjigu mnoge žene su mi rekle da su se pronalazile u svakoj od njih četiri po malo. Pa otuda i to poređenje… Što mi je i bila namjera,psihološki provučeno, posmatrajući i upoznajući sebe svaki čovjek mora priznati da se često mijenjao i sam sebe ne prepoznavajući u nekim okolnostima i sa nekim ljudima. #četveracbezkormilara #životnepričečetiriprijateljice #pričaoprijateljstvu #snoviodtinte #stanislava_njegovan #odlomakizknjige

A post shared by Stanislava Janjanin Njegovan (@stanislava_njegovan) on

KADA NEŠTO ZAISTA ŽELIŠ NIŠTA NIJE TEŠKO

“Prvu knjigu sam pisala u svesku pa tek onda krenula da je prekucavam u Word, moram pomenuti i to da zaista ništa nisam znala ni kako se prekucava , koje dimenzije da bi to bar ličilo na stranice, i prekucam nekih 60 strana i greškom obrišem sve. No to me nije obeshrabrilo da nastavim dalje” nastavlja autorica ovog romana.

DVIJE KNJIGE U DVA MJESECA

“Knjigu „Četverac bez kormilara” i „ Budi moje sklonište od tuge” sam napisala u roku dva mjeseca, obe. Nisam imala ideju ni da li ću , ni kako ću ih izdati. Slala sam ih nekim prijateljicama na čitanje koje su mi bile zaista veliki vjetar u leđa. Slala sam mali dio nekim izdavačkim kućama, no ni od jedne nisam dobila odgovor. Neafirmisan pisac , kome se još da ulagati u nešto nepoznato.

ODUSTAJANJE NIJE OPCIJA

“No, nisam odustajala. Pronašla sam jednu divnu štampariju Grafomark u Laktašima u blizini B.Luke. Izašli su mi u susret i odštampali knjige te mi bili izdavač , to sam dobila gratis uz odštampane knjige.”

NEKAD NIJE SVE PO PLANU

Baš na ostvarivanju svega toga desila se moja selidba u Njemačku. Zbog svega toga požurila sam sve to i prvo izdanje je imalo nekih propusta, samo zbog mog nestrpljenja. Drugo izdanje je proteklo mnogo bolje jer sam naučila da za kvalitet treba i vrijeme i strpljenje. Tako sam ja, mimo pravila izdala dvije knjige odjednom – kaže naša sugovornica Stanislava Janjanin Njegovan.”

OSNOVNA ŠKOLA I PRVI KORACI JEDNE AUTORICE
Bila je nadarena od malih nogu, a ljubav prema čitanju i pisanju odmah se vidjela.

“Kada sam išla na upis u prvi razred imala sam problem jer se očekivalo da slovkam ili da bar čitam na slogove. Pedagog je rekao mojoj mami da ja vjerovatno naučim tekstove na pamet pa zato čitam tako. Na
šta im je mama rekla da mi slobodno daju bilo koji tekst, isječak iz novina, bilo šta što smatraju da već nisam čitala i da ću bez problema pročitati. Tako je i bilo” –
nastavlja svoju priču Stanislava

Knjižnici se pridružila sa šest godina i čitala bi svaku slikovnicu u jednom dahu čim bi stigla kući. U prvom je razredu u školskim novinama objavljena njezina prva pjesma “Moja baka”. Nakon završetka srednje škole napisala je diplomski govor za svoju generaciju.

Vaša Nova Priča

2 thoughts on “Napisala je dvije knjige za dva mjeseca”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *