Majčinstvo me promijenilo, ohrabrilo i motivisalo na ovaj poduhvat. To je jako zahtjevna uloga uz koju sam naučila da cijenim svoje slobodno vrijeme i uz koju sam shvatila koliko je važna organizacija. I pored toga, dan kratko traje, pa često pišem kada bi trebalo da spavam” – ispričala je Petra Radović, književnica, majka, supruga.

Majčinstvo i pisanje

Mnoge žene pišu s bebom u naručju. I oni su dokaz da mogu i jedno i drugo, da jedno ne isključuje drugo.

Mladim majkama bih poručila da budu strpljive. Majčinstvo je najteže u prvim mjesecima i u to vrijeme naprosto nije moguće pisati. Ja sam prošla taj stres i znam koliko je važno strpljenje i ohrabrivanje da najljepše tek dolazi. I onda stvarno dođe” – bila je iskrena Petra, od koje se tražilo da malo razgovara o majčinstvu i pisanju.

View this post on Instagram

Prošlo je bilo i više od pola godine kad sam ga opet vidjela. Uplašila sam se na trenutak kad sam u kući zatekla razodjevenog muškarca sa glavom zabijenom u frižider. Kad se okrenuo, izgubila sam moć govora. Ispred mene je stajala živa ,precizno isklesana skulptura, prodornih crnih očiju i neodoljivog osmijeha. Imao je prilično siromašan vokabular i često se služio žargonskim izrazima, pa ga dobar autfit nije mogao spasiti epiteta- prostak. Odmah sam primijetila da se svađa s padežima, spaja “ne znam” i razdvaja “nemoj”. Jednom sam mu to i prebacila i on se iznenadio i počeo da viče: “Znam padeže! Nominativ, Genitiv, Dativ…” “Znaš da ih nabrojiš, ali ne da ih koristiš u rečenici”- prekinuh ga. “Aha, zastade, pa objasni mi”. Trudila sam se iz petnih žila da mu objasnim, ali ništa nije pomagalo. On se i dalje vozio S autom, živio u PodgoricU i ponekad išao u BeogradU. Voljela sam ga, pa i sve njegove mane, izuzev jedne. Bio je strašno pedantan i u naletu strasti , odjednom bi zastao, skinuo košulju i pažljivo je namjestio da visi na stolici da se ne bi izgužvala. Isto je radio i sa pantalonama, sakoom, čak i čarapama. Nastojala sam da mu skrenem pažnju, ali nikad to nije promijenio. Prošlo je od tad deset godina, a ja se još uvijek nadam da ću prepoznati zvuk njegovih cipela pred mojim vratima. Danas mu je rođendan. I evo sunce ravnodušno sija, a ja od zime u srcu ni ne osjećam miris zumbula, ljubičica i tratinčica. Treći dio izazova koji je osmislila @napisati_knjigu_ ❤️ Priča sa riječima cipela, zima svađa❤️

A post shared by Petra Radovic (@petraa_radovic) on

Beba ostavljena na pragu crkve – inspiracija za roman

Naša sugovornica po prvi put ovdje govori iskreno i  otvoreno o pisanju knjige, a iznenadila nas je činjenica da je inspiracija za roman jedna šokantna vijest – iz medija.

Inspiraciju za temu sam pronašla u istinitom događaju, o kojem su jedno vrijeme brujali srpski mediji. Riječ je o djetetu koje je majka odmah nakon rođenja ostavila na crkvenom pragu. To se dogodilo u vrijeme kad sam i sama postala majka i zaista me potreslo. Od toga sam odlučila da sagradim knjigu i cijeli život da opišem u njoj. Već u početku sam otkrila da su napuštena djeca izuzetno osjetljiva tema za mene i da sam mnogo prije nego što sam se ostvarila kao majka, pisala o tome – kaže otvoreno i dodaje da je – radeći u struci, napisala amandman na Obiteljski zakon koji se odnosi na olakšavanje postupka usvajanja napuštene djece.

View this post on Instagram

Na fakultetu smo imali koleginicu, zvala se Dragica. Ne sjećam se njenog prezimena. Vjerovatno zbog toga što smo je svi zvali Šakal. Šakal je svoje sitne, bezbojne oči znala da uokviri jeftinim ajlajnerom. Do kraja predavanja od njega bi ostala samo siva sjenka na podočnjacima. Zbog sitnih očiju i tankih usana, isticao se dugačak, kukast nos koji je na njenom malom licu zauzimao veliki prostor.Ipak, nadimak Šakal nije zaradila na svojim fizičkim karakteristikama. Kad bi joj pošlo za rukom nekome da pokvari dan, naslonila bi se na zid, prekrižila ruke i pakosno se cerekala. Taj njen smijeh…taj zluradi osmijeh, eto zbog toga smo je zvali Šakal. Bila je prva osoba koju sam srela kad sam se vratila na fakultet. Zamolila sam je da mi donese skripte iz predmeta za koje sam propustila predavanja i ona je pristala. Čekala sam je sjutradan u deset sati u blizini zgrade u kojoj je živjela. Nije se pojavila ni u jedanaest. Dragica Šakal! Simbol tuge, iznutra i izvana. Te i naredne dvije godine na fakultetu, uvijek je pokušavala da me uvrijedi ili ponizi pred ostalim kolegama. Nisam je fermala, jer ko ferma šakala?! Sjećam se kako bih,omamljena proljećem, obukla najljepše i najsvjetlije boje koje sam imala. Miris proljeća i lagani povjetarac davali su mi onu gipkost i lakoću u hodu- naprosto sam lepršala. Tako ponešena osjećajima, širila sam radost oko sebe što je najviše raspaljivalo sve šakale mog života. Ustremili bi se na mene kao razjareni bik na matadora. Dragica, kao i ostali šakali, nije shvatala jednu tako prostu stvar. Ima mnogo ljudi ne baš prijatne spoljašnjosti koji su tako topli i mili da se za njih ne da vezati nikakav gorak epitet. Dobrota i nježnost su oblici ljepote. Kultura i inteligencija su njen izraz. Istina je, jači pol su uvijek više privlačile zgodne i lijepe žene, ali kući su vodili one koje su mogli i slušati, ne samo gledati. U tome je ležala sva Dragičina nesreća, ali ona to nije znala. Uporno je tražila krivca da na njemu iskali nepravdu koju joj je majka priroda nanijela. U životu sam biraš da li ćeš biti lijep ili ružan, da li ćeš biti šakal ili srna. Jer, nema tog šakala koji je lijep, niti te srne koja je zla!

A post shared by Petra Radovic (@petraa_radovic) on

Još malo o romanu

Kakav je roman, koja vrsta i šta zapravo možemo očekivati pročitajte u nastavku.

“Rekla bih da je u pitanju drama sa psihološkim elementima koje takva tema nameće. Ovdje ću samo reći da sam za Instagram odlomke iz svoje knjige preuredila u priče da bi imale formu, a knjiga će biti jedna tema i jedna cjelina. Napisala sam oko 30000 riječi, ali stalno analiziram napisano i korigujem tekst, tako  da imam još dosta posla – opisala je ova mlada književnica.

Podrška, konkurencija, zajednica?

Petra je izgradila zaista lijepu zajednicu i svaki dan nailazi na divne autore s kojima piše o pisanju.

“U okruženju je jako teško naći ljude istih interesovanja i nije baš prijatno govoriti o nečemu što sagovornika ne zanima. Zbog toga sam srećna sto sam na Instagramu pronašla neke svoje srodne duše, da se tako izazim. Jako mi je drago što niko nikome nije konkurencija, svako ima svoj stil i mi smo tu samo da bi motivisali i podržavali jedni druge. Uz to, najbolje je dobiti negativnu kritiku od ljudi koji čitaju jer to mnogo znači za konačnu verziju knjige i određene korekcije” – dodaje ona.

Ne može bez savjeta i poruke za kraj budućim autoricama

Ako ste započeli pisati roman ili se samo želite upustiti u tu avanturu, onda vjerujemo da će vam, između ostalog, nešto značiti i poruka našeg sugovornika.

“Moja preporuka budućim piscima je da čitaju teške romane, realno opisane životne događaje i besmrtna svjetska djela. Važno je čitati i dok je knjiga u nastajanju jer se tako rađaju nove ideje i razvija se mašta. Pred njima je težak posao, ali i sjajna prilika da pokažu svoju umjetničku stranu. Još bih samo dodala da je izuzetno korisno više puta čitati odlomke iz omiljene knjige ili iz knjiga omiljenog pisca”, kaže Petra na kraju.

Vjerujemo da ste uživali čitati koliko i Nova Prica u pripremi pitanja, čitanju odgovora i na kraju u konceptualizaciji ovog našeg razgovora. Sljedeći će intervju s Petrom biti prije objavljivanja i promocije knjige, jer takve ljude svakako treba podržati.

Vaša Nova Priča

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *