Učiteljica njenu pjesmu nije smatrala dovoljno dobrom da je pošalje na natječaj koji je tada organiziralo uredništvo Vesele sveske, pa je naša sugovornica, tada učenica trećeg razreda, potisnula pisanje. Danas je poznata po pričama o djetinjstvu i nestašlucima, planira izdati knjigu, a njezini tekstovi često su pobjednički na natjecanjima za pisanje.

Naša sugovornica je Ivona Grgić koja je svojim pričama okupila veliku zajednicu na društvenim mrežama. Osim priča, ono što je krasi je lijepa kosa duga 120 cm – o kojoj također piše na društvenim mrežama, a mnogima pomaže i savjetima za njegu kose.

Foto: Ivona Grgić/privatna arhiva

Prošle godine sam otvorila blog, a niša bloga je bila hair care. Jednog dana sam, onako iz radoznalosti, napisala I objavila jednu šaljivu pričicu. Ljudi su bili oduševljeni I tražili još. Publika je ubrzo postajala sve veća I veća, a priče ponedjeljkom I petkom su postale rutina koju su mnogi jedva čekali ispred ekrana. I tako je to sve počelo. Buknula je uspavana ljubav prema pisanju I
ogrijala mnoga srca.
“, kaže Ivona.

Svi se pitaju zašto piše o svojim i prijateljskim nestašlucima iz školskih dana, jer je od tada prošlo puno toga. Studirala je kriminalistiku u Sarajevu, ali vratila se putevima Tuzle i pisanja – što je čini najsretnijom i ispunjenom.

Foto: Ivona Grgić/privatna arhiva

Sjećam se kako mi je baka o kojoj često pišem I koja se jedva nosila sa mojim nestašlucima rekla:”A jel, majke ti, kake ti koristi imaš od ovolikije zijana (Np: šteta, kvar) koje činiš?” A ja sam joj odgovorila da ćemo jednog dana svi od toga imati koristi, iako pojma nisam imala kako. I eto, imamo. Svi se lijepo od srca ismijemo. Jeste da je moralo proći dvadeset godina koje su od zijana isklesale uspomenu, ali korist je itekako velika. Svi koji čitaju moje priče znaju da osim humora u svakoj priči postoji i pouka koja poziva na neodustajanje, hrabrost i optimizam naravno. Često se dotaknem i nekih manje lijepih stvari koje su obilježile život mene i mojih saboraca iz školskih klupa, ali sve je to život.” – objašnjava Ivona Grgić.

Svatko tko je prati na društvenim mrežama zna da su njezini tekstovi često pobjednički na raznim natjecanjima za pisanje. Pitali smo je kako se zapravo rodila ta ljubav prema pisanoj riječi, a ona nam je ispričala jedno, ne baš lijepo iskustvo iz osnovne škole.

Foto: Ivona Grgić/privatna arhiva

“Pismeno sam se izražavala čak i onda kada nisam znala pisati –na zidu
iza kreveta, ne pitajte me šta je bilo nakon toga. Ako izostavimo pismene vježbe u školi iz kojih sam uvijek dobijala neke kržljave ocjene, prvu pjesmicu sam napisala u trećem razredu osnovne škole i učiteljica je nije smatrala dovoljno dobrom da je pošalje na konkurs koji je organizovalo uredništvo Vesele sveske. Imala sam, dakle, kovertu, pjesmicu i adresu, ali niko mi od odraslih nije izašao u susret
” – otkriva Ivona.

Zbog ovog događaja Ivona je potisnula pisanje, sve dok joj jedan od prijatelja nije rekao da lijepo piše.

Foto: Ivona Grgić/privatna arhiva

Ljubav prema pisanju sam potisnula i jedino što sam pisala tih godina bio je
dnevnik. Možda ni njega ne bih pisala da nisam od kume dobila mirisni rokovnik pun sitnih cvjetića pa mi bilo žao da zjapi prazan. Pisala sam dnevnik tri godine I jedna moja drugarica je došla na ideju da razmijenimo dnevnike. Kada je pročitala sve ono što sam pisala, pitala me je:”Zar je moguće da se družimo sve ove godine, a da ja ne znam da ti ovako lijepo pišeš?”Nakon toga sam pisala pjesme koje je samo ona čitala I koje je doslovno jedva čekala. Drugarica se odselila, a I želja za pisanjem se s njom odselila”,
objašnjava tadašnje osjećaje.

Od tada je prošlo mnogo godina, a Ivonina želja za pisanjem raste, pa je ove godine trebala izdati knjigu i na njoj je puno radila. No, nije sve išlo po planu.

Foto: Screenshoot/Ivona Grgić


Korona je znatno poremetila moje planove, ali su u tom periodu nikle nove ideje pa mi nije nimalo žao što se sve tako odigralo. Svako zlo za neko dobro. Plan mi je izdati knjigu najkasnije do proljeća sljedeće godine” – otkriva Ivona.

Sebe opisuje kao vječitog sanjara i optimistu, a nakon toga i osobu koja već dugo traži ono što je najviše ispunjava.

Foto: Screenshoot/Ivona Grgić

“Čitati i pisati sam naučila kada sam imala samo četiri godine. Tad se javila ljubav prema učenju, a po prirodi sam uvijek bila radoznalo i prilično hrabro dijete” – otkriva Ivona koja je srednju školu upisala na osnovu tuđih iskustava vjerujući da je to upravo ono što ona želi.

Kada sam vidjela da nisam na željenom putu i da sve ono u što sam vjerovala do tada ustvari i ne postoji, odlučila sam nakon srednje krenuti nekim novim putem iako su svi govorili da prigrlim sigurnost. Prigrliti sigurnost je značilo raditi ono što ne volim i to nije dolazilo u obzir” objašnjava ova djevojka koja sada radi ono što voli – piše.

Kako kaže, odvažila se i upisala fakultet u drugom gradu, a nakon toga,
odvažila se i počela pisati.

Foto: Screenshoot/Ivona Grgić

Mnogi misle da je lako uzeti svoj život usvoje ruke, otvoriti dušu, napisati nešto I stati iza toga. Svako ko je bio u toj situaciji zna da je prvi korak najteži i da se u čovjeka tad naseli bezbroj strahova na koje nije navikao i sa kojima se ne zna nositi” – kaže na kraju za Novu Priču Ivona.

Ivonu možete pratiti na Instagramu @zlatokosa.bh, Facebook profil Ivona Grgić, kao i blog gdje možete pronaći priče, ali i savjete o kosi na rapunzelstar1

Vaša Nova Priča

One thought on “Ona piše najemotivnije priče o djetinjstvu i ima najljepšu kosu (120cm)”

  1. Vjerovala sam u moju kumu Ivonu od prve procitane price. Bravo Ivona, stojim u redu za jedan od prvih izdanja tvoje knjige. Janja Zorc

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *