“Nakon njenog preranog odlaska pisala sam joj pisma, i kako ne postoji adresa na koju bih joj pisma i poslala, došla sam na ideju da izdam knjigu kao svojevrsno pismo njoj, sa adresom primaoca: “Nebo”. U tom “Pismu” su sva moja ljubav, strahovi, nedostajanja i rastanci.

Imala sam želju da ostane trag moje ljubavi prema majci”, započinje priču Vanja Bursać-Popović, koja je autorica knjige “Pismo majci”, čije izdavanje će biti do kraja ove godine. U procesu nastanka je knjiga kratkih priča, a sa druge strane je u pregovorima oko jedne istinite priče koju bi, kaže, rado pretočila u knjigu.

View this post on Instagram

Mislim da nisam nikada napisala nešto o sebi. Iako većina mojih prijatelja zna sve, red je zbog vas novih da se predstavim. Žena sam, mama, novinar, pisac. Ovo žena malo para uši, ali više u smislu nečija žena, inače u duši još djevojčurak sa glavom u oblacima. Pišem od kada naučih slova, na početku sam malo kriomice prepisivala citate iz sestrinih knjiga, poslije sam mnogo učila i čitala i naučila kako treba da se piše pravopisno tačno. Pišem iz duše, maštam do iznemoglosti. Malo ozbiljnije pisanju sam pristupila nakon smrti majke. Tuga valjda budi emocije i inspiraciju. Moja prva knjiga biće posvećena upravo njoj. Uskoro, kada krene u štampu, pisaću vam malo više o tome. To mi je bila želja, iako je i druga knjiga skoro spremna, ipak bih svoj prvenac posvetila njoj, mami. Rođena i odrasla u gradu na Savi, Gradišci. Diplomu novinarke stekla sam u Banja Luci, na Filozofskom fakultetu. Uprkos obrazovanju, u kojem nisam mogla biti to što jesam, pisac, poeta, umjetnik, odlazim prije 2 godine u Njemačku u grad kroz koji kao i moj rodni teče rijeka. Napravila sam krug, niz rijeku, uz rijeku, doplovila sam par stotina kilometara dalje pod isto zvjezdano nebo da pronađem sebe koju izgubih usput. Trku sa preprekama sam savladala, skačem visoko, gledam naprijed i nadograđujem se svaki dan. Osvrnem se nazad tek da pomilujem lica dragih ljudi koji ostaše uz Savu. Ostvarujem svoj san, puštam riječi da iz mene teku polako pa sve brže preko gora i planina. Sve sam to ja, majka, žena, ćerka, sestra, tetka i pisac nadam se uskoro. Iako se već osjećam tako. Čekam samo da uzmem svoj prvenac u ruke i pomirišem stranice. Znam da jedna zvijezda zasijaće jačim sjajem.

A post shared by Vanja Popović (@____popovicka____) on

Majka Vanje Bursać-Popović (36) razboljela se kad je imala samo sedam godina. Sljedećih deset godina, dok joj je majka bila bolesna, zapisivala je svoje strahove i brige, kao i sve što se dogodilo. Kaže da je za njenih 10 godina bolesti ispunila bezbroj redova bilježnica i dnevnika.

Napisati knjigu o svom životu i o nekome ko nije više ovdje je bolan i u istom momentu prekrasan proces. Bolan jer ponovo prolazim kroz sve ono što se dešavalo u proteklih 20 godina, a prekrasan jer ostvarujem svoju dugogodišnju želju” – priznaje Vanja, koja za sebe kaže da je jedan sanjar, žena sa dušom djevojčice, romantik i zaljubljenik u knjige, maštu, sreću i pisanje.

View this post on Instagram

😊😊😊

A post shared by Vanja Popović (@____popovicka____) on

Ljubav prema knjigama i pisanju probudio joj je otac od kojeg je, vjeruje, naslijedila talent za pisanje. Svakog je dana kući donosio knjige i pričao joj o njima.

“Kada sam se obrela među mirisnim stranicama prve knjige “Letilica profesora Bistrouma”, poželila sam da taj nestvarni osjećaj ispunjenosti i sreće nikada ne prestane. Pisala sam od djetinjstva, zapisivala svoje misli, vodila dnevnike i pokušavala složiti riječi u smislene i pitke rečenice” – navodi Vanja svoje prve korake.

Inače, naša sagovornica radila je kao studentica za “Radio televiziju Republike Srpske” i “Nezavisne novine” , a okušala se i kao autor i voditelj omladiske Radio emisije na “Radio Gradiška” sa kolegicom Biljanom Velendečić. Kaže da je to bilo zanimljivo i nezaboravno iskustvo prvih novinarskih koraka davne 2006. godine.

Vanja Bursać-Popović rođena je u Gradišci, gradu na rijeci Savi. Udana je, majka dječaka Pavla i djevojčice Lane. Nakon neuspijeha u pronalasku posla, zajedno sa svojom porodicom prije 2 godine, odlučuje da sreću potraži u Njemačkoj. U Gradišci je završila osnovnu i srednju školu, a studije Novinarstva u Banja Luci.

Vaša Nova Priča

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *