“Prije 8 godina, doživjela sam najdublju i najstrašniju bol zbog gubitka najvoljenijeg bića, vlastitog djeteta. S obzirom da mislim da ovakve teme ne trebaju biti tabu, odlučila sam da se ovaj tekst, ovo emotivno pismo objavi sa namjerom da nekome tko tek prolazi kroz sličnu bol donose naznake mira” – izjavila je Janja Kalfic za Novu Priču.

Janja Kalfic je počela sam sa pisanjem pjesama i kratkih priča, još u srednjoj školi. Ovaj tekst je nastao prije 3. Godine i 5 mjeseci, za Leonov 9.rođendan. Već punih 8 godina ona je mama nebeskog djeteta.

 S obzirom da mislim da ovakve teme ne trebaju biti tabu, odlučila sam da se ovaj tekst, ovo emotivno pismo objavi sa namjerom da nekome tko tek prolazi kroz sličnu bol donose naznake mira. Ovaj tekst objavljujem sa namjerom da ljudima da drugačiju percepciju na gubitak. Ima puno stigmi, puno sažaljenja, a jedino šta ljudi koji su doživjeli ovakvu bol trebaju jest empatija. Tuga ne bi smjela biti tabu – kaže Janja Kalfic.

Prenosimo pismo u cijelosti.

PISMO LEONU

Moja promišljanja za tvoj deveti rođendan, voljeni moj.

Sretan ti veliki 9.rođendan, voljeni dječače moj.

E, sad bi uz ovu čestitku da je sve kako treba išli poljupci, zagrljajaji i pokloni, lijepe želje, radosni osmjesi, srca ispunjena uzbudjenjem, ponosom, ljubavi, nježnosti.

Ovako, dopuštam tišini da me umota u svoju mekoću, oštrica boli otupila je sve oštrine, sada ostaje samo praznina koja je neispunjiva.

I neka je, neka stoji tu gdje je. I danas, oprosti mi, ne mogu biti nasmiješena i sretna, bol me razara, do posljednjeg atoma. Strašna je ta bol nedostajanja. Danas dopuštam sebi ranjivost, čak sam i suzama oslobodila put. Nahrupile su te suze, znaš, odavno žele van, dobile su na snazi, pa rekoh sebi, da popustim, neka me zaliju vodopadi, neka šume, žubore, pa neka i huče, barem će vrisak duše dobiti na ritmu. I taj vrisak zalužuje svojih 5 minuta.

Danas ogoljujem dušu, izlažem se, dijelim svoju bol, predajem je poznatim rukama i poznatoj slici nazvanoj ljubav. I sad dok razmišljam o tebi, o svim nedostajanjima koja se gomilaju u duši, a duša želi rasti, želi svoja krila natrag. Ne želi da ju olovni tereti objašnavanja, opravdavanja, krivnje koja nema smisla, samosabotaže koja je dostigla vrhunac, nedostatka vjere u život i svih ovih jakosti , apsolutnih i nevjerojatnih ideja o tome kako bih sad sa novim identitetom, jer nisam više majka, barem ne u očima ljudi koji me okružuju, trebala živjeti, usporavaju, duša želi letjeti.

Nedostajanja me uvijek dovode do same suštine ljubavi. Ljubav, ljubav, što je ljubav? I kako bi ona iskonska ljubav, ona bujica nadošle rijeke trebale teći, kojim smjerom i kojim oblikom?

Za mene , ti si svaki otkucaj srca uz čiji zvuk si rastao, taj isti zvuk je smirivao tvoje strahove i hrabrio tvoje snove. Ti si sa mnom, uvijek i zauvijek, u svakom mom koraku, posebno u onim laganim koracima koji lepršavošću odzvanjaju. Ti si u svakom mom nedostajanju, u svakoj mojoj suzi , koju pretvaraš u zrnca svjetlosti i zrake mudrosti. Ti si u svakoj mojoj plemenitoj ideji, u svakom činu velikodušnosti. Ti si u svakom mom pogledu ispunjenom nježnošću, blagošću, opraštanjem, razumijevanjem. Ti si u svim mojim hrabrostima, svakoj podršci koju pružim drugima.Hvala ti voljeni moj sine, što si baš mene odabrao za majku.

Bio si najbolji mogući izbor, da mogu vratiti vrijeme ponovno bih odabrala baš tebe. Još uvijek pamtim, a prošlo je skoro 5 godina, zvuk tvog smijeha, još uvijek osjećam tvoje zagrljaje, sjetim se često tvojih izraza lica i pjesmica koje si tako rado pjevao.

Hvala ti za sve prekrasne trenutke, za sva kolanja ljubavi kroz žile i srž. Hvala ti i za teške trenutke, neodvojivi su od tebe kao esencije. Hvala ti i za bol koja je donijela tolike promjene, koja me dovela do spoznaja što je uistinu život i kako izgleda druga strana sreće.

Najdublju bol upoznaju rijetki, a samo odabrani znaju promijeniti percpciju starih definicija o životu i smrti, o patnji i tuzi. Ta, ljubav nema vijek trajanja, majčina ljubav besmrtna je.

Mogu umrijeti samo spoznaje o vlasititim iluzijama, zabludama i ponovno se roditi u novom ruhu svjetlosti razumijevanja. Uvijek ću biti sretna što sam te imala u svom životu kao najvećeg učitelja života.

Ljubav je naprosto sijala iz tojih očiju, duboka emaptija je bila sastavni dio tvog bića. Sjećaš se kako nisi mogao podnijeti da druga djeca plaču? I dok je to svojstveno maloj djeci, ti si tu vrijednu osobinu zadržao do samog kraja. Često si me pitao, kad bi vidio i čuo da druga djeca plaču ,, gdje je njihova mama?,,

Smatrajući da je mama utjeha, što sam ja bila tebi. Toliko je ljubavi ostalo, koju nisam uspjela predati je tebi, da ju možeš zalivati svojom dobrotom kako bi rasla u novo znanje i nove ideje, nove sreće. Nastojim voljeti ljude, nastojim svojim primjerom doticati duše, onako kako si ti to znao raditi samo jednim pogledom, samo jednom rečenicom ili pjesmicom.

Njegujem sjećanja i raduje me svako novo sjećanje, koje je zalutalo negdje u predjelima ljepote, pa se sad obogaćeno vraća kući donoseći sa sobom radost i novo svjetlo.

Mogu li danas ja, umjesto tebe, poželjeti želju? Jedino što želim je da mi pošalješ nova sjećanja i dođeš u san, da te mogu barem još jednom onako čvrsto zagrliti i reći ti. Puno te volim, dušice moja i čuti tvoj odgovor: Znam mamice, ja tebe volim najviše svijetu.

Da te mogu pitati jesi li ponosan na mene? Jer nisam odustala, a toliko je bilo bolno i teško da je to bila ponekad, logična reakcija. Jer sam uspjela skupiti snagu i završiti fakultet, jer se ponašam sa ljubavlju prema ljudima koje volim i širim pozitivnu enrgiju?

Osjetiš li i dalje moju ljubav, sad je to već bujno stablo sa dubokim korjenjem. Djelujem li t i sretno, onako po tvojim standardima?

Znam da mi dolaziš u obliku svih blagoslova kojih imam u životu, da mi dolaziš u idejama i mislima, ali molim te dođi mi u san. Slušam te, otvorenog uma i treperavog srca, duše kojoj dugujem krila, očiju čiji pogled su pročistile suze.

Tvoj tajoca je nevjerojatno dobar čovjek, toliko je brižan, toliko plemenit, toliko pametan, da me često njegove geste podsjete na tebe. Smije se onako kako si se smijao ti, vidim te često u njegovim crtama lica, ličio si na njega. Nekad čak upotrijebi neki tvoj izraz, neku tvoju rečenicu. Čak i kad je zamišljen ima izraz lica sličan tvome ili kad izvodi neke gluposti i smišlja neke duhovitosti, kako mu se lice promjeni kad me uspije nasmijati i kako istim tim licem preleti sjena boli kad pričamo o tebi. A, ja se često sjetim kako si govorio, Stupjen -spašen. Ili ona pjesmica iz crtića :,,  Budi upojan i uspjet ćeš,,

Sjećam se kad si naučio pjesmicu, leteći medvjedi, Tražio si da ti ju ponavljam sve dok ju nisi naučio napamet, pa smo ju onda skupa pjevali i plesali po kući? Ta mi je uspomena osobito nježna i lijepa. Oči bi ti zasjale , onako kako sjaje meni , kaže tvoj voljeni tajoca, kad pričam o nečemu što me raduje, a neodoljivi osmjeh uljepšao tvoje lice, glas bi obojila uzbuđenost, srce bi ubrzano kucalo, a dah bi malo više zaškripao no inače, pri tom držeći me za ruku.

Uvijek si volio moju blizini, ponekad se činilo da ti ne mogu biti previše blizu, volio si mi sjediti u krilu, dok si bio sasvim mali, u jednoj ruci bi držao bočicu sa mlijekom, a drugom bi rukom držao moj prst ili cijelu ruku, fokusirano gledjaući me u oči, sa toliko ljubavi da mi je srce uvijek raslo iznova u novoj grotesknoj veličini.

Bez obzira koliko današnji dan bio tužan, koliko se suza danas izlilo iz duše, koliko je razorna bol i koliko su intenzivna nedostajanja, ne mogu a da ne budem zahvalna za tebe. Ti si moja najveća dragocjenost, imajući tebe u svom životu, imala sam dušu sa krilima.

10.05.2017.

Janja Kalfic

Tu sam za podršku, ako netko tko dijeli istu sudbinu, ima potrebe pisati, podijeliti neke svoje misli, a ne želi to iz bilo kojeg razloga dijeliti sa ljudima koje poznaje, ohrabrujem vas i pozivam da se javite na mail i podijelite svoje misli, barem je malo drugačije kad se misli zapišu i podijele sa nekim tko iskustveno zna kroz šta prolazite.” – izjavila je Janja za Novu Priču.

kalficjanja@gmail. com

Vaša Nova Priča

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *